POTICANJE DJEČJEG LIKOVNOG STVARALAŠTVA

Odgojitelji se vrlo rijetko svom iskustvu rada s djecom rane i predškolske dobi susreću s djetetom koje bi odbilo ili na koji drugi način izražavalo negodovanje za likovno izražavanje. No, uvijek ima djece koja će na poticaj reagirati riječima „Neću“, ali i onim iskrenim odgovorom „Ne znam“. Postoje mnogi metodički principi koje svaki učitelj, odgojitelj, ali i roditelj primjenjuje (ili bi u takvim situacijama mogao primijeniti) da se odgovori „neću i ne znam“ pretvore u slobodnu volju i izbor  izražavanja.

 Kako profesorica Belamarić u svojoj knjizi „Dijete  i oblik“ objašnjava korake i faze usvajanja dječjeg likovnog izražavanja, također daje savjete na koji način poticati, ali i spriječiti ometanje dječjeg stvaralaštva. Objašnjava kako je likovno izražavanje djetetu urođena sposobnost kojom ono komunicira od najranije dobi. Djeca spontano, likovnim izrazom, prikazuju svoj unutrašnji svijet, grade svoje mišljenje i povezuju ga s vanjskom okolinom. Pokazuju svoje osjećaje, stavove, dojmove koje su prikupili u dosadašnjem životnom iskustvu, mnogo ranije no što isto mogu izraziti izgovorenom ili pisanom riječi.

Djeca se rode s mnogim urođenim instinktima, a jedno od njih je sposobnost učenja, ponavljanja obrasca ponašanja ljudi iz njihove neposredne okoline. Upravo iz tog oponašanja djeca uviđaju da se različitim otkrivanjima i  postupcima u njihovom životu događa nešto novo.  Kad sami otkriju da iza sebe ostavljaju trag  u blatu, pijesku, snijegu, njihovo daljnje istraživanje nastavlja se kroz materijale koji su im češće dostupni. Započinje nezasitna igra s brašnom, tijestom, vodom, ali i različitim pisaljkama koje ostavljaju trag na papiru. Ti mali istraživači već tada biraju što će ih nadalje inspirirati u slobodnoj igri.U dječjem vrtiću djeci se, mnogo više nego kod kuće, nude mogućnosti otkrivanja i igre s materijalima koji su specifičniji za vizualno – likovno izražavanje. Crtačke i likovne tehnike, kao što su krede, pastele, tempere, plastelin, glina, savitljiva žica, u dječje ruke upravo dolaze u fazi  razvoja u kojem još uvijek njihova sposobnost nije na dostatnoj razini da se u potpunosti pretvori u otvoreno i  bogato riječima usmeno izražavanje.  Upravo su iz tog razloga glasnici njihovih emocija i stavova, materijali kroz koje slobodno mogu pokazati ono što žele.

Na njihovoj slobodi i igri razvija se njihov opći intelekt. Svako dijete individua je za sebe i samo će se razviti na svoj specifičan način. Iako ga mi roditelji i odgojitelji usmjeravamo ka stjecanju socijalnih normi i vještina specifičnih za normalno funkcioniranje u društvu u kojem živimo, dječjoj mašti, kreativnosti i sposobnostima ne bi smjeli stati na put.

IMG 20210211 123253

Kad dijete odluči likovno se izraziti, nešto nacrtati ili izraditi,  a to najčešće dolazi samo po sebi u tijeku igre, poticajne priče, događaja, uloga roditelja i odgajatelja dolazi do vrlo važne razine. Mi tada postajemo ili promatrači ili suci ili izvori poticaja i materijala. U slučaju kad dijete to zatraži od nas, moramo biti spremni za sve spomenute uloge. Dijete kojem su olovke, bojice, flomasteri i ostali materijali dostupni kod kuće, samostalnije  će ostvarivati svoje zamisli i radove. Ako je okruženo poticajima, kao što su knjige, ilustracije, fotografije (građevina, prirode, drveća, cvijeća, vozila, ljudi…), kroz promatranje konkretnih primjera, slagat će sam u svojoj mašti svoje specifične oblike.

IMG 20210211 122804

Naša uloga nije odgojiti dijete koje će biti kao mi sami i koje će raditi upravo ono što mi želimo. Usmjeriti i poticati da ono postane samostalno, jedinstveno i originalno, da razvije sve svoje sposobnosti do maksimuma i znati se njima koristiti u svim segmentima života, cilj je svakog roditelja. Ometanjem njihovog stvaralaštva od najranije dobi, nećemo sebi olakšati put odgoja, već njima ograničiti učenje koje je  u ranom djetinjstvu i predškolskoj dobi najvažniji dio života.

Pokazivanjem i crtanjem djeci gotovih, shematskih obrazaca (sheme i bojanke),  ispravljanjem i negodovanjem, inzistiranjem na urednosti, kritiziranjem, ali čak i prevelikim pohvaljivanjem, nismo kod djeteta ostvarili svoju ulogu. Ono od nas ne traži da se umjesto njega likovno ili na bilo koji drugi način izrazimo, kao što ni ne traži od nas da se umjesto njega igramo. Pozitivno potkrepljenje kao što je pohvala, poticaj i naglašavanje dobrih i kvalitetnih dijelova, pri čemu naglašavamo jedinstvenost, posebnost, ali i ideje za daljnje stvaranje, temelji su na kojima počiva ne samo kvalitetan odgoj, već i stvaranje međusobnog povjerenja, a time i djetetove samostalnosti te izgradnje samopouzdanja i samopoštovanja.

Kao zaključak ponovno ističem cilj, ali i put prema njegovom ostvarenju. U okruženju u kojem živimo, potrebno je i nadasve neophodno naći poticaje koji će nam svima olakšati život, a istovremeno nam ga i uljepšati, učiniti nas zadovoljnijim i sretnijim. Današnje situacije i poticaji koje dobivamo preko medija, interneta, bogatstvom materijala i stvari koje nas okružuju, mogu postati neiscrpan izvor znanja i stvaralačkih ideja koje su nam potrebne u svim svakodnevnim radnjama. Aktivirajmo u sebi, a na poseban način i u djeci sjećanja, osjećaje i zamisli koje smo ranije upili pa ih oblikujmo u nešto novo. Djeca, prema sjećanju i  zamišljanju, grade u sebi neke nove slike, razvijaju mišljenje i pamćenje, a to isto izražavaju kroz likovne radove. Istom, pružite im mogućnost pristupa različitim materijalima, stvarima, prirodi, jer će tako njihovo bogatstvo mirisa, okusa, opipa, ali i emocija biti još potpunije. Pružite im slobodu u igri, likovnom, istraživačkom, govornom, glazbenom izražavanju. Njihov odgoj temelji se na igri i slobodi, ali i izborima koje im dajemo i kojima ih usmjeravamo da odrastu u samostalne, odgovorne i sretne osobe.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                   

                                                                                                                                                                                                                                                                                         odgojiteljica Katarina Bačani