AGRESIJA KOD DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

Agresija se javlja sve češće u vrtićkim skupinama i predstavlja veliki izazov u svakodnevnom radu odgojitelja, ali čini izazov i roditeljima. Agresija predstavlja emocionalnu reakciju (ponašanje uzrokovano emocijama), točnije to je osjećaj koji rezultira spremnošću za napad ili sukob. Agresija obuhvaća sve oblike društveno neprihvatljivih ponašanja koja najčešće imaju za cilj nanošenje štete osobi ili imovini.

U pozadini agresije su emocije: ljutnja, tuga, strah, mogu biti i druge emocije ili čak njihova kombinacija. Postoje i određeni faktori rizika koji utječu na pojavu agresije kod djece pa će tako pojava agresije ovisiti o genetskim, biološkim, okolinskim, socijalnim i individualnim karakteristikama djeteta.

Agresivnost se pojavljuje vrlo rano u razvoju djeteta i može se uočiti već u dobi od dvanaest mjeseci kada djeca takvim ponašanjem dobivaju pozornost odraslih. U dobi od dvije godine počinju se uočavati razlike u razini agresivnosti između dječaka i djevojčica pri čemu je agresivnost dječaka učestalija. U dobi od četiri godine osobna agresivnost se već stabilizira kao osobna ličnost.

Agresija može biti izravna – fizička (štipanje, pljuvanje, guranje, udaranje, razbijanje) i verbalna (vrijeđanje, laganje, prostačenje, prijetenje) ili neizravna (isključivanje iz igre, ignoriranje, manipuliranje, ogovaranje). U nekim se slučajevima javlja autoagresija, agresija prema sebi (čupanje kose, bacanje po podu, griženje noktiju, grebanje po vlastitom tijelu) ili pak potisnuta agresija (šutnja, osamljivanje, durenje, dugotrajna tuga...). Neke od situacija koje mogu biti okidač za agresiju kod djeteta u vrtiću jesu dijeljenje igračaka, osjećaj nepravde i neslaganja, promjena rutine i slično.

Kod pojave agresije kod djeteta važno je pravodobno i promišljeno reagirati. Reagiranje nikako ne smije uključivati fizičko kažnjavanje, primjenjivanje sile, ignoriranje, prijetnje, posramljivanje ili pogrdne izraze. Isto tako, reakcija odrasle osobe uvijek treba biti dosljedna (ne jednom stroga, jednom blaga). Prvi korak pravilnom reagiranju jest paziti na sigurnost svih u okruženju, ostati smiren i pribran, zaustaviti agresivno ponašanje te saslušati dijete, identificirati uzrok i pružiti podršku djetetu. Jednaku pozornost valja obratiti i na „nasilnika“ i na „žrtvu“. Kada dijete osjeti potrebu za agresivnim ponašanjima, možemo mu pružiti neka od alternativnih rješenja: primjerice udaranje jastuka, trčanje, gužvanje papira, šaranje i slično.

Veliki dio nepoželjnih ponašanja možemo umanjiti ili pak prevenirati. Najvažnije je da djeca prepoznaju emocije kod sebe i kod drugih te na njih adekvatno reagiraju. U tome je velika uloga roditelja i odgojitelja budući da djeca uče reagirati uz usmjeravanje odraslih te na primjeru odraslih.

Odgojiteljica:

Ana-Marija Lilek, bacc.praesc.educ.

Literatura:

1. Priručnik „Agresija u dječjem vrtiću“, Neuroart, Sinapses.

2. Cakić, L. i Velki, T. (2014). Agresivnost i prihvaćenost u skupini djece predškolske dobi. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, LX (32).

3. Haug-Schnabel, G. (1997). Agresivnost u dječjem vrtiću. Zagreb: Educa.

Izvor slika:

Slika1. https://www.google.com/search?sca_esv=3adfed459a349879&q=agresija+kod+djece&tbm=isch&source=lnms&sa=X&ved=2ahUKEwjZvIPB5LyEAxUOcPEDHRlnAb0Q0pQJegQIDBAB&biw=1920&bih=937&dpr=1#imgrc=MnAEfg3MeLlCeM

Slika2. https://www.google.com/search?q=+agresija+kod+djece&tbm=isch&ved=2ahUKEwiMvan75LyEAxWOk_0HHexiAQQQ2-cCegQIABAA&oq=+agresija+kod+djece&gs_lp=EgNpbWciEyBhZ3Jlc2lqYSBrb2QgZGplY2UyBxAAGIAEGBhI3QlQkAhYkAhwAHgAkAEAmAHOAaAB